Piegla ili glačalo na standardnom hrvatskom. Piegla! Nekada su se u našim domaćinstvima kurila suha drva u šporetu u kuhinji.
Domaćica bi, kada se spremala peglati robu, uzela lopaticom žar koji bi stavila u peglu.
Peglu bi poklopila i onda mahala njom lijevo/desno da se žeravica još više rasplamsa i da se čim manje dimi iz pegle. Ponekad se pegla stavljala i na šporet da se čim prije čitava ugrije i da se može krenuti u peglanje, ali i da njezina toplina duže potraje.
Narodna nošnja nije se peglala nego se rolala.
Ova stara pegla je teška i peglanje nije bilo jednostavno ni lagano, ma da ni danas većini nas nije. Danas, onima koji čuvaju te starine, pegla služi kao ukras te budi sjećanja
Šivača mašina
U nekadašnjem kućanstvu šivača mašina bila je sastavni dio, kao recimo šporet (štednjak) bez kojeg se jednostavno nije moglo. Šivače mašine proizvodila je tvornica Bagat, a moje mame mašina zvala se Jadranka. Bio je to pravi stroj koji je imao sve kaj je potrebno da se posao odradi kak’ treba. Uvijek je nekaj trebalo pokrpati, skratiti, suziti, koljena naših hlača bila su puna raznoraznih maštovitih zakrpa naših mama ili baka. Neke vještije bile su prave majstorice krojačkog zanata pa su šivale fertune (pregače) i druge odjevne predmete. Gdje su danas šivače mašine naših baka, mama? Možda negdje u podrumu/tavanu, skrivene, zaboravljene čekaju….
