(123) 456-7890 email@domain.com

Rođena sam u maloj skromnoj kući. U njoj su živjeli mnogobrojna braća, zajedno s roditeljima. Nekad, koliko god su roditelji bili siromašni, nisu dali udomljavati djecu. Četvero starije braće dali su već od 14. godine porodicama koje su bile bogate, na gospodarstva, da bi preživjeli. Nisu dobivali nikakvu plaću. Kako su gazde bile dobrodušne, svake su godine sa svojom kočijom, dok nije bio još toliko veliki promet preko Save, dovozili mojim roditeljima i nama, mlađoj braći, od povrća do tovljenog svinčeta.
Kreveti su nam bili jako visoki, nespretni da se legne u njih. Uvijek je pokraj bila mala stolica da se popenjemo. Krevet za spavanje nam je bio napravljen od blazine, od perja i to su mame same punile kad bi čupale perje iz živine. Ispod blazine je bio strožak. Strožak se punio svake jeseni sa svježim listovima, kad bi se očistil’ kukuruz od tog perja. Ta obleka od kukuruza se morala dobro osušiti na suncu. Kako je to lišće bilo dosta kruto, mama je to usitnila u tanke dugoljaste listove. Napunila bi ga u tuhicu i sašila da ne izlazi van. Krevete smo htjeli imati malo modernije, pa smo ih skratili sa vlastoručnom pilom pa su nam bili niži. U ljetno doba nam je bilo vruće spavati na perju jer nas je ponekad spavalo i po troje. Uzeli bismo strožak, otišli van ispred prozora gdje je bila jedna voćka od jabuka. Nikad nas ništa nije ugrizlo. Crtići su nam bili gledanje u nebo, u lijepe bijele oblake, u svim oblicima.

Kad smo prvi put čuli radio aparat da pjeva i govori, to je bila dosta velika kontrukcija. Lukali smo iz svih krajeva kud ti svi ljudi stanu unutra.

Kad smo po zimi ložili peć na drva, otvorili bi vrata od peći, gledali raznorazni plamen i pronalazili svakakve figure.
Deda Mraz nam je bio jedan čovjek koji se zamatao u bijelu plahtu i na glavu, da mu se ne vidi lice, nabio bi veliku škaniclu. Plašio nas je s lupanjem lancima po vratima, ulazio bi pitajuć’: „Jel ste dobri?“. Tko je od nas bio hrabriji rekao je da je dobar i dobio bi po dvije jabuke, koga je bilo strah sakrio bi se pod stol i nije ništa dobio.