Kum Dašek prodao je kravu

Kum Dašek bio je dobar prijatelj mojeg oca, rekla je baba Jaga okupljenim unucima. Bili su približno istih godina, tada već, reklo bi se, u trećem životnom dobu. Često su znali razgovarati u kuhinji tijekom dugih zimskih večeri. Razgovarali su uz svijeću, dok je odsjaj plamena iz štednjaka u kutu davao na znanje da će toplina uskoro zavladati svakim kutom ionako nevelike prostorije. Bili su to razgovori o polju, ljetini i mnogim drugim stvarima koje nam donosi život. Tijekom razgovora polako su pili domaću kaplju, za koju je kum Dašek uvijek govorio da je jedna od najboljih koje naše selo ima. To je mom ocu bilo drago za čuti jer se uvijek ponosio svojim vinogradom. Nikada se nije žalio na trud i muku koji je davao tijekom godine, a ona nije bila mala. Nakon takve pohvale vinu, uvijek su se natočile iznova čaše do vrha i popile naiskap. Kum Dašek imao je sina jedinca, a i ja sam bio jedini sin svojega oca. Sin kuma Dašeka bio je jednu ili dvije godine stariji od mene i već je odavna završio pučku školu kada se desio ovaj događaj.
Kum Dašek je imao, kao i mi, kravu koja je hranila obitelj mlijekom. No, krava je ostarila i s vremenom je davala sve manje mlijeka, pa ju je kum odlučio prodati. Te subote posebno je očešljao i uredio kravu. Stavio joj je konopac oko vrata i zajedno sa sinom, koji je već bio odrastao momak, pošao na sajam kako bi je prodao. Dolaskom na sajam stao je uz ostalo blago iste pasmine i tako dočekivao potencijalne kupce. Prilazili su različiti ljudi, zagledali kravu, raspitivali se o starosti, količini mlijeka koju daje, naravi, je li plaha ili ratoborna i niz drugih pitanja. Pitali su i prolazili dalje. Podne se bližilo, a ozbiljnih kupaca nije bilo. Tada su do njih došla dva muškarca koji su izgledali kao bolje stojeći seljaci. Po godinama, reklo bi se, otac i sin. Bili su obu
eni u ne tako novu, ali vrlo pristojnu i čistu narodnu rubeninu. Prvo su postavili kumu nekoliko uobičajenih pitanja, a zatim su pomno razgledali kravu. Pitali su kuma odakle je, a zatim se predstavili kao otac i sin iz drugog mjesta, ali relativno blizu sajmišta. Riječ po riječ i pogodba se realizirala. Krava je bila prodana i dobila je nove vlasnike.
Prije same isplate stariji od kupaca predložio je kumu da popiju likovo za sreću obavljene kupnje što je bilo i normalno. Kum je to prihvatio i krenuli su spram šatora gdje se točilo vino, a sinove su ostavili kod krave. Na to predloži kupac kumu da dok oni piju likovo neka dečki odvedu kravu u novo domaćinstvo. Bolje da krenu obojica s kravom, jer krava dobro pozna sina kuma Dašeka pa će biti manje uznemirena tijekom puta. Obojica su se složila i dečki su krenuli s kravom sa sajma, a dvojica muževa prema šatoru na likovo. Dok su pili, rekao je novi vlasnik kumu kako on nije ponio novac na sajam i kako je dogovorio sa svojim sinom da kada dođu kući, žena isplati novac njegovom sinu. Vidiš kakva su danas vremena. Lupeži vrebaju na sve strane, pošten čovjek nije siguran da mu ne ukradu novac iz ruke na vlastite oči. Kum se s takvom konstatacijom složio jer je i sam čuo više priča kako su razbojnici presreli seljake koji su prodali blago i opljačkali ih. Mnogi su bili sretni što su izvukli živu glavu. No, vratimo se mi mladićim koji su vodili kravu u novo gazdinstvo. Kravu je vodio Dašekov sin, jer ga je poznavala i mirno ga slijedila, dok je ovaj drugi išao šutke iza njih. Kada su se približili nekom selu, a bilo je dosta udaljeno od sajmišta, pratioc je predložio da on preuzme kravu jer eto, skoro su na gospodarstvu, a da Dašekov sin krene ili na sajmište ili direktno kući. Kako je bilo već kasno popodne, Dašekov sin je odlučio da krene vlastitom domu jer se otac sigurno već vratio sa sajmišta. Gazde su si na sajmu, kada su popile ‘ko zna koju rundu likova, nakon srdačnog rukovanja poželjeli dobro zdravlje i razišli se. Kako je Dašek razmišljao, vrijeme je prošlo i sin se već sigurno vratio kući s novcem od krave, pa se i on zaputio svome domu. Kada je stigao, sin je već bio doma, a večera na stolu. Po pozdravu, upitao je sina je li krava bila mirna tijekom puta i da mu da dobiveni novac. Ovaj je bio nemilo začuđen i rekao da on nikakav novac za kravu nije ni od koga primio. Uostalom, „zar Vi, oče, niste ostali s kupcem na likovu, gdje se i trebala obaviti isplata“, upitao je sin oca. Shvatili su odmah da su obojica prevareni na vrlo lukav način. Drugi dan su se uputili prema selu pred kojim je Dašekov sin predao sinu novog vlasnika kravu. Došavši u selo, raspitali su se o tobožnjem gazdi i njegovu sinu. Upitani seljaci samo su se čudili pitanjima tih seljaka jer oni takve ljude, kako su ih ovi opisali, nisu nikada vidjeli. Kravica je nestala, a za njezino odredište zna samo dragi Bog i lupeži koji su je se na takav način dočepali. „Eto, kaj sam ti ja doživel pod stare dane dragi moj kume. Je li vidiš kak’ je to žalosno, kakvoga sve svijeta denes ima“. Tako je završila priča kuma Dašeka te večeri.