Teško je danas naći pravu mjeru za ispeći pravi domaći koružnjak. Nekada se nije kao danas radio/pekao kruh od 80 deka ili 1 kg kukuruznog brašna. Obitelji su bile daleko veće i kruh se pekao za cijeli tjedan, ako ne i za cijeli mjesec (pekao se u krušnoj peći). Moja mama se i dan danas sjeća kako ju je boljelo zubno meso jer je taj koružnjak kruh bio tvrd, ali danas joj nedostaje.
Nije bilo, niti danas ima, ni mjere ni ti recepta, sve onako „odokativno“ kak’ prave gazdarice i znaju, a mi malo mlađe još vježbamo i usavršavamo se. Ja sam radi veličine pokušala uzeti kombinaciju usmene predaje, kako se sjeća moja mama.
Sastojci: 2 kg kukuruznog brašna
sol (po potrebi, tijesto se proba pa ako ima potrebe doda se još)
½ l kipuće vode (ne pretjerati, isto po potrebi tijesta)
svježa (friška) germa
Kipućom se vodom „pofuri“ kukuruzno brašno u koje smo stavili sol. U malo mlake vode stavi se svježa germa i kada se „pokvasi“ (digne) sve se zajedno zamijesi. Mijesi se tako dugo dok se ne odvaja od ruku, sve dok ruke ne „ostanu čiste“, oblikuje se po želji ili kakvu protlu imate (okrugli, četvrtasti).
Nekada se u struganje (drvena posuda) „loptao“ kruh da bi se dobio željeni okrugli oblik. S loprkom (lopatom) bi se stavio peć u krušnu peć. Danas se peče u peći na drva oko 3 sata. Mi probajmo peći u električnoj pećnici na 1800C jedan sat.